Stayer utrke sastavni su dio programa mnogih 6-dnevnih utrka. Posljednje službeno svjetsko prvenstvo u ovoj disciplini održano je prije dvadeset godina. Godine 1994. Nijemac Carsten Podlesch pobijedio je u finalnoj utrci u Palermu iza svog pejsmejkera Dietera Dursta. Od tada je utihnulo međunarodno natjecanje u ovoj nekoć popularnoj disciplini. Skoro renesansni preporod nedavno je doživio berlinski Velodrome. Teško da bilo koji drugi format izaziva toliko entuzijazma i radosti kod publike. Amerikanac Zachary Kovalcik dokazuje da stayer sport nije samo sport za starce. I to se svake godine iznova događa.
Sa svojim neusporedivim stilom, on apsolutno privlači publiku i uvijek je dobar za smijeh. U kratkom intervjuu tijekom 6-dnevne utrke u Berlinu saznali smo kako je savladao skok od kurira na biciklu u svom rodnom gradu Pittsburghu do jednog od najpopularnijih vozača stajera na međunarodnom terenu i osvajanja nekoliko naslova prvaka SAD-a u Madisonu te što je njegov veganski stil života.
Pozdrav Zak. Upravo ste završili svoju prvu stajner utrku Berlin Six-Day Race, pomalo zastarjelog formata. Kako ste se počeli baviti biciklizmom?
Za razliku od ostalih tinejdžera, kad sam napunio sedamnaest godina, nisam imao želju za automobilom. Odrastao sam na punk rock sceni i svi koriste bicikle za odlazak na posao ili u školu, za popodnevni sastanak ili za odlazak na malu turneju. Bilo je samo malo ležernije. Kad sam imao 19 godina, konačno sam počeo raditi kao dostavljač bicikla i to je bilo moje prvo pravo iskustvo s biciklima. Tada sam se počeo hvatati ukoštac s tehnologijom.
Kada ste imali svoje prvo trkaće iskustvo i kako ste se prebacili na stazni biciklizam?
U početku mi je to bio samo posao. Uživao sam biti vani i baviti se sportom. Bio sam jedan od rijetkih ljudi u to vrijeme koji je koristio trkački bicikl za svoj posao dostavljača bicikla. U svojoj prvoj godini rada sudjelovao sam u nekoliko Alleycat utrka u sklopu North American Courier Championshipa. Zanimljivo, pobijedio sam u ukupnom plasmanu na svom trkačkom biciklu. 2006. sam se preselio u Portland, Oregon i tamo je bio velodrom. Otišao sam na utrku i od tog sam trenutka strastveno išao prema tome.
2007. godine privukao sam pažnju jednog trenera i počeo s njim raditi. Motivirao me sve dok nisam postao jahač 3. kategorije i kvalificirao se za državno prvenstvo, gdje sam bio na postolju. Moja ljubav prema biciklizmu na stazi od tada se nije promijenila.
Postoje li neki ciljevi koje ste si postavili za sljedećih nekoliko godina?
Želim se i dalje natjecati u stajerskim utrkama, stvarno uživam u tome. Na vrhu su mi 6-dnevne utrke, ali nažalost samo su utrke u Zürichu i Berlinu gdje je na programu stayer disciplina. Inače vozim i Six Days u Kopenhagenu ili trodnevnu utrku u Los Angelesu, obje u Madisonu. Zanimaju me i Svjetski kupovi u Scratchu, to bi bio sljedeći korak koji bih želio napraviti.
Ovo je već vaš treći posjet Njemačkoj. Što mislite, što je tako posebno u Njemačkoj?
Da, tako je, 2012. godine dobio sam poziv od Carstena Podlescha da dođem u Njemačku. Trebao bih pokušati sudjelovati u stajner utrkama. Očigledno sam dobro prošao. [smijeh] Svoju sam prvu utrku vozio u Chemnitzu. Prošle godine sam prvi put posjetio Berlin i od samog početka sam bio totalno oduševljen gradom. Osim nekoliko gradova u SAD-u, Berlin mi je apsolutno najdraži grad. Sviđa mi se vibra ovdje, ljudi su super ljubazni, hrana je izvrsna i naravno sviđa mi se 6-dnevna utrka. Publika donosi toliko radosti. Oni razumiju format i reagiraju na svaku sitnicu koja se događa tijekom utrke. To rijetko imamo u Sjedinjenim Državama.
Ono što mnogi ljudi možda ne znaju je da živite vegan. Kako to možete integrirati u svoj svakodnevni život profesionalca? Ovo je sigurno ponekad malo komplicirano.
Vjerojatno zamišljate da je teže nego što zapravo jest. Veganski se hranim skoro deset godina, što je puno duže nego što se profesionalno bavim biciklizmom. Tako da je to već prije bilo dio moje svakodnevice i nije se bilo teško naviknuti na to.
Koristite li posebne proizvode za sprječavanje nedostataka?
Ne, ne baš. Trudim se hraniti se što raznovrsnije i piti puno vode. Nemam nikakvih nedostataka u prehrani zbog svog veganskog načina života. Međutim, putovanje može biti vrlo stresno. Ovdje u Six Daysu imamo odličan catering, ali s vremena na vrijeme donesem vlastiti veganski umak za tjesteninu. Moraš malo planirati unaprijed, ali brzo se navikneš. U Berlinu mi se posebno sviđa Yoyo u Friedrichshainu. Stvarno volim jesti tamo.
Ranije ste spomenuli svoje punk rock iskustvo. Mnogi vas posebno zapažaju zbog vašeg pomalo neobičnog stila, s piercingom, tetovažama i dugom, farbanom kosom – pomalo punk rock. Koliko vam je bitan vaš stil?
Nikad nisam razmišljao o tome, da budem iskren. Imam ovu frizuru od svoje 15. godine. U nekom sam trenutku počela bojati kosu u plavu i puštati pletenice. Kad sam se počeo baviti utrkama, privukao sam veliku pažnju i mnogima se to svidjelo jer me uvijek bilo lako prepoznati. Svakako privlači pažnju i publika doživljava određenu dozu zabave. S druge strane, ljudi to danas očekuju od mene, pa sam u tom smislu u dilemi sa svojim stilom (smijeh).
Za kraj, htjeli bismo vam postaviti nekoliko kratkih pitanja, da tako kažem brzih snimaka. Idemo.
Putovanje ili utrka kod kuće?
Kada putujete upoznajete nove ljude i vidite nova mjesta, stoga svakako putujte!
Stayer ili obični trkački bicikl?
Moje srce pripada biciklizmu na stazi. Kad bih morao birati, radije bih ovo nego specijalni stajer bicikl.
Teški treninzi ili opuštene runde s prijateljima?
Morate raditi oboje [smijeh], ali kad bih morao birati, to bi bila opuštena sesija s dečkima.
Hvala ti na intervjuu, Zachary! Želimo vam nastavak uspjeha i već se veselimo sljedećoj utrci na stazi s vama.