4:45, zvoni budilica. Pospano tražim prekidač i ležim još deset minuta. Onda moram ustati. S mukom izlazim iz svog šatora. Ubrzo nakon toga, idem na doručak sa svojim bratom Sebastianom. Izbor je velik. Punimo svoje tanjure i zdjelice za žitarice i zauzimamo prvi slobodan stol koji pronađemo. Pogrešna odluka, kako se pokazalo. Dok sjedamo, napada nas horda buba. Nakon kratke borbe priznajemo poraz i mijenjamo tablice. Pola sata kasnije vraćamo se u svoje šatore da se spremimo za utrku.
Nikako ne mogu izaći iz kolotečine. Treba mi čitava vječnost da obučem svoju biciklističku odjeću. Moramo i danas spakirati kofere jer danas krećemo treći i posljednji put. Pokušavam počistiti nered u svom šatoru. Na kraju gotovo sve strpam u torbu. Da stvar bude gora, baterija moje lampe je sada prazna. U polumraku pokušavam pronaći svoju četkicu za zube, koju sam naravno već pospremila. U međuvremenu, moj brat je pokupio naše bicikle iz biciklističkog parka.
Zbog mog lenčarenja kasnimo. Brzo lijepimo visinski profil današnje etape na gornju cijev, bacamo torbe i krećemo prema startu. Stojimo prilično daleko u drugom bloku. Kratko prije starta shvaćam da nisam stavio nikakvu kremu za sunčanje - velika greška. Još uvijek je hladno i maglovito, ali to će se brzo promijeniti. Kraljica je to etape ovogodišnjeg Cape Epica - pred nama je 110 kilometara i 2900 metara uspona. Zadnja dva dana pokušavamo se smiriti jer vozim ko lud. Nažalost, to se nije pokazalo uspješnim. Danas idemo punim gasom od samog početka. U vodećoj skupini, koju u ovom trenutku još čini 2-ak momčadi, ostajemo gotovo sat vremena. Onda se moram pustiti, a Sebastian me čeka.
Kao i svaki dan, duž rute su tri okrepila na kojima se može obilno pojesti i popiti. Ovdje također imamo podmazan lanac, jer uvijek nakon samo nekoliko kilometara počne raditi prilično grubo. To je zbog fine prašine i brojnih prijelaza vode. Sve u svemu, staze su ovdje vrlo teške. Gotovo da nema prolaza s glatkim površinama za odmor. Činjenica da vozimo hardtaile ne olakšava stvari, pogotovo jer su nam vilice od kišnog trećeg dana samo lutke. Potpuno bi svakako bilo lijepo. Cijeli mi je gornji dio tijela sada potpuno iscrpljen. Treba se potruditi da se na nizbrdicama nekako držiš za upravljač. Ali sigurno nisam sam u ovome.
Malo prije kraja etape nailazimo na krave koje slobodno šetaju. Jedan od njih zatim se zaleti i napadne Španjolca odjevenog u crveno koji se vozi točno ispred nas. Torero vješto skače s bicikla u zadnjoj sekundi prije nego što se krava svom snagom zabije u njegov bicikl. Potonji, začudo, ostaje netaknut. Osveta nije uspjela.
Nakon skoro 6 sati konačno stižemo do cilja na 41. mjestu i sjedamo u hladovinu. Na suncu je oko 35°C, a šume gotovo da nema duž cijele rute. Sukladno tome, drago mi je da sam na drugoj točki osvježenja dobila kremu za sunčanje. Nakon brzinskog točenja goriva odlazimo pod tuš. Upravo sam pojeo ostatke svog lunch paketa. Sad idem leći pa na večeru da nadoknadim barem ostatak od oko 6000 kalorija koliko ovdje dnevno unosimo. Posljednje dvije faze puno su lakše na papiru. Ali tko zna gdje će nas organizatori opet poslati.