Prošlog vikenda, Škoda Velodom 2015, 99. izdanje Rund um Köln, bila je domaća utakmica našeg NRW tima.
Utrka u gradu kojem ste vrlo blizu je naravno uvijek nešto posebno i nije samo prognozirano jako dobro vrijeme na dan utrke ono malo dodatne motivacije.
Posebno nam je drago što su u petak navečer stigli dijelovi našeg tima iz Tiringije, Saske, ali i naš Stefan iz Berlina.
Tako smo u subotu imali dovoljno vremena da svojim suigračima i prijateljima pokažemo naš prekrasni grad Köln. Mislim da je bilo jako zabavno za sve uključene.
Nakon što su preostali članovi ekipe iz Bavarske stigli u popodnevnim satima, došlo je vrijeme za našu obaveznu malu ekskurziju, u kombinaciji s preuzimanjem startnih dokumenata. Tako smo se lagano vozili uzvodno uz Rajnu preko Rodenkirchena i Wesselinga prema Bonnu i natrag. Prekrasne ljetne večeri zaslužili smo večeru u talijanskom restoranu na obali Rajne.
U nedjelju ujutro, kao što je i planirano, znak za start utrke od 9 km kroz Bergisches Land dan je u 30:125.
Utrka je za mene dobila prilično čudan tok, nažalost i zbog nekoliko padova. To mi daje priliku izvještavati iz perspektive pomagača.
Ovaj put smo bili pozicionirani malo dalje u startnom bloku, i nažalost nakon samo kilometar ispred nas u izuzetno užurbanom i uzbuđenom krugu vozača došlo je do velikog sudara na ulazu u Rheinufertunnel, u kojem sam se nažalost zaustavio sa Stefanom i Berndom odmah iza vozača koji su ležali. Danijel je dobio nešto jači udarac jer je i on nažalost pao na tlo. Međutim, svi su mogli nastaviti put pa je prvo trebalo brzo vratiti naše kopljanike na čelo. Ovo je ispalo dosta dobro, ali nedugo nakon što smo došli do prednjeg dijela terena, Stefan je također pao i morao je zamijeniti bicikle s Manfredom, što naravno nije bilo najbolje rješenje zbog različitih dimenzija, ali nažalost nije bilo druge opcije u tom trenutku.
U snažnoj pratnji Alexa naprijed, čuo sam Stefana kako doziva odostraga da mu treba moj bicikl pa sam brzo stao udesno, promijenio bicikl i sada sam se našao na biciklu koji je bio puno prevelik (Manfredov), ali znajući da smo Stefan i ja imali slične postavke, znao sam da je jedan od naših najjačih vozača dobro zbrinut i još uvijek na čelu utrke. To je u početku bilo najvažnije.
Poput dječačića na ogromnom tatinom biciklu, nastavio sam svoje putovanje i tako je za mene osobno bilo kakva šansa da dam odlučujući doprinos utrci nestala na prvom prilazu Bergisch Gladbach Sandu.
Naravno, završiti domaću utrku i dalje je pitanje časti.
Pa sam odlučio ostaviti ovu opciju otvorenom i čekati Manfreda sporije (na Stefanovom puno premalom biciklu :-).
Nakon kratke rasprave i pozitivnog odgovora na moje pitanje je li motocikl još uvijek prihvatljiv za vožnju, odlučili smo proći pored veće grupe i zatim ponovno zamijeniti bicikl ispred ove grupe gore u Sandu i zatim završiti utrku s ovom grupom. Tako je Manfred dobio svoj bicikl natrag, a ja sam barem dobio prikladniji, iako onaj s nekoliko modrica.
Nakon što smo Manfred i ja nastavili vožnju u ovoj grupi i skrenuli lijevo u Forsbachu na Bergische Runde, a ne prema Kölnu, uspio sam opet pobjeći na čelo na usponu Hoffnungsthal i nastavio sam ići naprijed iz grupe u grupu, makar samo zbog treninga i zbog časti :-).
Usput sam susreo mnoga poznata lica i kolege vozače iz regije, kao i supatnike iz drugih momčadi sa sličnim ulogama u svojim momčadima. Malo smo si pomagali i tako sam malo kasnio u Köln, ali čekala me velika nagrada.
Naš tim, Ronny Freiesleben, bio je pobjednik dana iz vodeće skupine od 6 igrača. S Christophovim snažnim 7. mjestom (sprint jurnjave skupine), Alexom na 10. i Stefanom na 18., osvojili smo i ekipni poredak dana i sada smo vodeći u ukupnom poretku timova u GCC-u.
Dakle, još jednom se trud isplatio za nas kao pomagače.
Bio je to još jedan sjajan trkaći vikend i prvi put sam sudjelovao u utrci s tri različita motora :-).
Sada je duža stanka u GCC-u do ponovnog početka 25.07. srpnja. na Nürburgringu s najtežom utrkom sezone.
Do tada, srdačan pozdrav,
Vaš Thomas.