Biciklizam: Tour de France 2020. je gotov. Promatramo performanse vozača koji govore njemački i klasificiramo ih.
Njemačka: Stvari se popravljaju
Uz Marcela Kittela (14 etapnih pobjeda), Andréa Greipela (11) i Tonyja Martina (5) imali smo tri jamca za uspjeh u Obilazak Francuske. Ti su dani za sada prošli. Prošle godine nismo uspjeli zabilježiti niti jednu etapnu pobjedu na Tour de Franceu. Imalo se još što slaviti. Jer sa Emanuel Buchmann (Bora – hansgrohe) konačno smo ponovno mogli bodriti klasificiranog vozača. Nakon senzacionalnog četvrtog mjesta 2019., ovaj put nije bio u najboljoj formi na startu nakon pada na Critérium du Dauphiné. Kada je shvatio da ne može ući u prvih 10, štedio je energiju i pokazao se kao vjeran pomagač. Ali to je naravno značilo da je najveći adut Nijemaca ispao iz igre.
Drugi su profesionalci uskočili u proboj. Lennard Kämna (Bora – hansgrohe) i Maximilian Schachmann (Bora – hansgrohe) morali su se dobro potruditi za svog kapetana Petera Sagana za zeleni dres. Ipak, dobili su odriješene ruke čim im je profil više odgovarao. I te su slobode znali iskoristiti. Obojica su bili posebno jaki na 13. etapi. Taj dan nepobjediv je bio samo Daniel Martinez (EF). Drugo i treće mjesto zauzeli su Kämna i Schachmann. Tako odvažna vožnja trebala je biti uspješna tri dana kasnije. Lennard Kämna ostavio je pobjednika Gira Richarda Carapaza (Ineos) iza sebe na vrhu posljednjeg uspona i vozio samouvjereno prema dnevnoj pobjedi u stilu kronometra. Trebala je to biti jedina pobjeda Nijemaca ove godine – ali doista impresivna!
Iako Tony Martin (Jumbo – Visma) nije bio niti aktivan kao bijeg i za njega nije bio zakazan kronometar, ostavio je traga na utrci. Kao lokomotiva kapetana Primoza Roglića satima je viđen na televiziji tijekom ovog Tour de Francea. 35-godišnjak je štitio svog vođu, održavao visok tempo i sustizao vozače koji su se udaljili. Zanimljiva je bila i njegova gesta na prvoj etapi, kada je pozvao cijeli peloton da se suzdrži od napada po kiši koja je pljuštala. Jednako velika vrijednost za njegov tim bila je Roger Kluge (Loto – Soudal). 34-godišnjak nije zapažen samo zbog svoje visine – 1,93 metra. Nakon što je njegova momčad izgubila dvojicu igrača u uvodnoj fazi, postao je još važniji. U pripremi za sprint, dovezao je svog kapetana Caleba Ewana i svog vodećeg vozača Jaspera de Buysta na poziciju. Mali Australac tako je ostvario dvije etapne pobjede u kojima je veliku ulogu imao Roger Kluge. Također se pobrinuo da Caleb Ewan uvijek poštuje vremensko ograničenje na brdskim etapama. Roger Kluge konačno je stigao u Pariz na 146. mjestu i tako zadnji – više od 6 sati iza. Ali njegov zadatak i njegove kvalitete jasno nam pokazuju da je biciklizam timski sport i da čak i posljednjeplasirani vozač na turneji može biti od ogromne važnosti za svoj tim.
Svojoj momčadi vrijedan na sasvim drugačiji način Simon Geschke (CCC). Budući da će se glavni sponzor povući nakon ove sezone, a vozači stoga traže novi smještaj, uživali su puno slobode na Tour de Franceu. To je iskoristio Simon Geschke pojavivši se nekoliko puta u bijegu. Često je imao ispravan instinkt, ali su njegovi drugovi jednostavno bili prejaki. Kao sedmi na 13. etapi morao je priznati poraz među ostalima i izvanrednom Danielu Martinezu (EF). Pobjednik 16. etape bio je Lennard Kämna (Bora – hansgrohe), koji je stigao peti. Simon Geschke se ionako definitivno izreklamirao. Sa svim svojim iskustvom, nije samo bio važan pomagač u njegovim pokušajima odvajanja nego i Matteu Trentinu (CCC) i Gregu van Avermaetu (CCC). To se odnosi i na suigrače Jonas Koch (CCC). Svoj najbolji rezultat ostvario je 13. mjestom na trećoj etapi. Međutim, on je uglavnom planiran kao pomoćnik svojim drugovima. Nažalost, nismo ga puno vidjeli na ovogodišnjem Tour de Franceu - njegovom prvom u povijesti.
Također se vrlo aktivno predstavio – također na svom prvom Tour de Franceu – Max Walscheid (NTT). Planiran je kao važan pomagač europskom prvaku Giacomu Nizzolu (NTT). Međutim, kada je morao odustati od utrke zbog ozljede, Maxu Walscheidu je bilo dopušteno da slijedi svoje ambicije. Diva visokog 1,99 m viđali smo iznenađujuće često u skupinama za bijeg. Nažalost, tu je imao jednako malo sreće kao Nils Politt (Izrael Start-Up Nation). Većinu vremena grupe nisu dobro funkcionirale zajedno ili je glavni teren imao potpuno drugačije planove i nije ih puštao. Uz malo više sreće u skupini, oba profesionalca su lako mogla osvojiti etapu. Još uvijek sanja o takvom Nikias Arndt (Sunweb), koji je već bio uspješan na Giro d'Italia i Vuelta a Espana. Međutim, na Tour de Franceu 2020. njegov je zadatak bio drugačiji. Kao pomagača, vodstvo momčadi vidjelo ga je kao važan dio sprinterskog vlaka za Cees Bol. I iako Nizozemac nije uspio ostvariti etapnu pobjedu, Sunweb je slavio ukupno tri puta zahvaljujući Marcu Hirschiju i Sörenu Kraghu Andersenu – također zasluga Nikiasa Arndta.
Samo dva njemačka vozača gledaju unatrag na Tour de France 2020. s stvarnom nesretnošću. Bio je posebno teško pogođen John Degenkolb (Loto – Soudal). 31-godišnjak je došao na prva faza pao i krvavih koljena probio se do cilja. Međutim, budući da nije mogao ispuniti vremensko ograničenje, nije mu dopušteno startati sljedeći dan. Tour de France nije mogao proći gorče, pogotovo jer je Nijemac sanjao još jednu etapnu pobjedu na Tour de Franceu nakon 2018. Nevjerojatnih 11 puta André Greipel (Israel Start-Up Nation) već je podigao ruke na Tour de Franceu prvi put u karijeri. Uspjeha vjerojatno više neće biti. Nakon pada na početku ove turneje, 38-godišnjak se morao mučiti s ozljedama kroz Francusku. Stigao je do 18. etape prije nego što je morao prekinuti utrku. Barem je mogao još jednom pokazati svoje vještine kada je završio šesti na desetoj etapi.
 |
 |
Švicarska: Hirschi je superzvijezda u usponu
Švicarska je poslala četiri vozača na Tour de France 2020. I zapravo sva četvorica su se pozitivno predstavila. Naravno, iznad svega, Marc Hirschi (Sunweb). 22-godišnjak se smatra otkrićem turneje. Nakon drugog mjesta na drugoj etapi, Adam Yates (Mitchelton – Scott) zapitao se tko je zapravo taj Hirschi. Do sada bi Britanac trebao poznavati Švicarca. I s njim će se morati natjecati sljedećih godina. U roku od samo nekoliko dana, Marc Hirschi postao je jedan od apsolutno najboljih vozača na sceni. Završio je treći na devetoj etapi prije nego što je konačno slavio pobjedu na dvanaestoj etapi. A vjerojatno bi bilo i bolje da nije pao na 18. etapi. Tu se ponovno činio najjačim čovjekom u skupini. Također je bio blizu preuzimanja brdskog dresa i onda ga možda nosio sve do Pariza. Barem je dobio crveni broj najaktivnijeg vozača u glavnom gradu Francuske. Neće mu to biti posljednja nagrada.
Još jedan kandidat za broj crvenog dresa bio je Michael Schär (CCC). 33-godišnjaka smo nekoliko puta vidjeli u bijegu na ravnim pozornicama. No nažalost 1,98 m visoki Švicarac nije imao sreće s odabirom pozornica. Iako je više puta bio sustignut, nije dopustio da ga to spriječi i jednostavno je pokušao ponovno sljedeći dan. Jednom je čak bio zajedno sa sumještaninom Stefan Küng (Groupama – FDJ) na putu. On je zapravo trebao pomagati kapetanu Thibautu Pinotu (Groupama – FDJ) puno radno vrijeme. No, kada je zbog ozljeda bio prisiljen ispasti iz ukupnog poretka, dobio je odriješene ruke. Nakon 16 etapa, Stefan Küng je konačno sišao s bicikla kako bi se pripremio za Svjetsko prvenstvo u vožnji na hronometar u Imoli. Svjetski prvak postaje Sebastien Reichenbach (Groupama – FDJ) vjerojatno nikad neće biti, ali je aktualni prvak Švicarske. A 31-godišnjak je i ove godine dostojno predstavio prekrasan crveni dres s bijelim križem. Osmim mjestom na dvanaestoj etapi i trećim mjestom na 16. etapi pokazao je da je u najmanju ruku plemeniti pomagač.
 |
 |
Austrija: Samo 2 od 5 stižu do Pariza
Tour de France 2020. prošao je manje dobro za Austrijance. Zbog njegovih ozljeda od pada koje smo zadobili Gregor Mühlberger (Bora – hansgrohe) vidi se gotovo samo iza glavnog terena. Lukas Pöstlberger (Bora – hansgrohe) ubola ga je osa tijekom utrke. I Michael Gogl (NTT) toliko se iscrpio u svojim pokušajima bijega da jednostavno nije mogao dalje. Tako su ova tri Austrijanca napustila turneju na etapama 11 i 19. Međutim, ne treba zanemariti da su dvojica prvospomenutih profesionalaca morali raditi za svoje kapetane Emanuela Buchmanna i Petera Sagana i da su te zadatke mogli pouzdano izvršiti, posebno na ravnom terenu. No, stjecajem okolnosti nisu im bile omogućene nikakve slobode. Michael Gogl, s druge strane, ima. Bio je aktivan kao bijeg u nekoliko navrata, ali nije stigao dalje od 16. mjesta na jednoj etapi. Činilo se nešto nevidljivo
Felix Großschartner (Bora – hansgrohe). Talentirani penjač zapravo je planiran da povuče Emanuela Buchmanna u planine kao plemeniti pomagač. Ali budući da se to nikada nije trebalo dogoditi, razumljivo je da je ostao pomalo blijed. Marco Haller (Bahrain – McLaren) također nije smio voziti na vlastiti račun. 29-godišnjak je ipak korišten na iznenađujuće svestran način. Aktivan na ravnom terenu za Sonnyja Colbrellija (Bahrein – McLaren), tada smo čak vidjeli da je ubrzao ritam uzbrdo dok je njegov tim pripremao napad Mikela Lande (Bahrein – McLaren).
 |
 |